
Otrkiće dnevnika ruskog oficira nanovo potvrđuje da su zapadni saveznici - Rusi, Amerikanci, Francuzi - činili strašne zločine.
U Treptower parku u Berlinu
nalazi se spomenik ruskom vojniku koji za ruku drži malenu njemačku
djevojčicu. Na spomeniku piše - sovjetski vojnici spasili su
europsku civilizaciju od fašizma.
No, neki smatraju da bi mu bolje odgovarao naziv 'spomenik nepoznatom
silovatelju'. Naime, Staljinovi vojnici silovali su i zlostavljali
tisuće njemačkih žena i djevojčica koje su zatekli u oslobođenom
Berlinu.

Posljednje u nizu svjedočanstava koje baca novo
svjetlo na mračna, ratna zbivanja je dnevnik Vladimira Gelfanda,
židovskog poručnika iz Ukrajine u Crvenoj armiji. Dnevnik je
pronašao njegov sin Vitaly, a u njemu su opisani
strašni događaji kojima je Gelfand svjedočio na putu prema
Berlinu, piše Telegraph.
Jedno od najpotresnijih svjedočanstava je ono kada u predgrađu Berlina
susreće grupu njemačkih žena koje bježe.
'Na licima im vidim stravu. Ispričale su mi što se dogodilo
prve noći kada je Crvena armija ušla u grad. Jedna je od
djevojaka podignula suknju i kazala mi: 'Ovdje su me ozlijedili.
Najmanje 20 muškaraca.' Potom je zaplakala i bacila se na
mene: 'Spavaj sa mnom. Čini što želiš! Ali samo
ti.'
Heroji,
ali i silovatelji: Saveznici silovali 860.000 Njemica?
Pokušala se tako zaštititi od novih silovanja
koja su bila neminovna. Slična je situacija, također prema dnevniku
jedne Njemice, opisana i u knjizi 'A woman in Berlin' prema kojoj je
snimljen film 'Anonimna'. Dok se skrivaju u podrumu, ona i druge žene
zabavljaju se crnohumornim šalama tipa 'Bolje Rus na tebi,
nego Jenki na nebu', aludirajući da je bolje biti i silovana nego
poginuti od bombe. 'Anonimna' je nakon višestrukih silovanja
odlučila pronaći svog zaštitnika među ruskim vojnicima pa je
tako dijelila krevet sa zapovjednikom iz Lenjingrada.
'Nipošto se ne bi moglo reći da me je general silovao. Radim
to za slaninu, maslac, šećer, svijeće... Osim toga, sviđa mi
se zapovjednik, a što manje želi od mene kao
muškarac draži mi je kao osoba', napisala je u dnevniku.
'Anonimna' je ohrabrila mnoge žene da progovore o svojim
strašnim traumama, a među njima je i Ingeborg Bullert,
90-godišnjakinja koja danas živi u Berlinu.
I nju su silovala dvojica ruskih vojnika kada je izašla iz
podruma kako bi pronašla nešto čime bi zapalila
vatru.
'Da bi dobile žig za hranu, morale smo dokazati da
nemamo nikakvu spolnu bolest. Sjećam se da je kod doktora čekalo
stotine žena od 15 do 55 godina da bi mogle dobiti potvrdu', ispričala
je.
No, nisu samo Rusi silovali njemačke žene, činili su to i Amerikanci,
Britanci i Francuzi, ali Rusija najviše bježi od činjenica
nazivajući to 'zapadnjačkim mitom'.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
Croatian“She lifted her skirt and told me: ‘Sleep with me. Do whatever you want — but only you.’”
Berlin, 3 May 2015, 18:49
Author: N. C.
The discovery of a Russian officer’s diary once again confirms that Allied soldiers — Soviet, American, French and others — committed terrible crimes during the final stages of the war.
In Berlin’s Treptower Park stands a monument to a Soviet soldier holding a small German girl by the hand. The inscription says that Soviet soldiers saved European civilisation from fascism.
Some people, however, believe that a more appropriate name would be the “Monument to the Unknown Rapist.” Stalin’s troops raped and abused thousands of German women and girls whom they encountered as they entered Berlin.
The latest testimony casting new light on these dark wartime events is the diary of Vladimir Gelfand, a Jewish officer from Ukraine who served in the Red Army. His son Vitaly found the diary, which describes the terrible scenes Gelfand witnessed on the road to Berlin.
One of the most disturbing passages describes a group of German women fleeing on the outskirts of the city.
“There was terror on their faces. They told me what had happened on the first night after the Red Army entered the city. One of the girls lifted her skirt and said, ‘They hurt me here. At least twenty men.’ Then she began to cry and threw herself at me: ‘Sleep with me. Do whatever you want! But only you.’”
She was trying to protect herself from further rapes that seemed inevitable. A similar situation is described in the diary later published as A Woman in Berlin, which was also made into the film Anonyma.
While hiding in a cellar, the diarist and other women resorted to black humour — “Better a Russian on top of you than a Yankee overhead” — meaning that rape seemed preferable to death in an air raid.
After repeated assaults the anonymous diarist decided to find a protector among Soviet officers and shared a bed with a commander from Leningrad.
“It could by no means be said that the major raped me. I am doing it for bacon, butter, sugar, candles… Besides, I like the commander, and the less he wants from me as a man, the more I like him as a person,” she wrote.
The publication of A Woman in Berlin encouraged many women to speak about their own traumatic experiences. Among them was Ingeborg Bullert, then ninety years old and living in Berlin. She too had been raped by two Soviet soldiers after leaving a cellar to find material for lighting a fire.
“To receive a food ration stamp, we had to prove that we did not have a sexually transmitted disease. I remember hundreds of women between fifteen and fifty-five waiting at doctors’ offices for certificates,” she recalled.
Soviet soldiers were not the only perpetrators. American, British and French troops were also involved in sexual violence. Yet in Russia discussion of crimes committed by the Red Army has often been rejected as a “Western myth.”